PWLE

Tema obilježavanja Svjetskog dana mentalnog zdravlja koju ove godine promovira Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je “Lived experiences heard: real voices, real change”- Slušajmo iskustva iz prve ruke: stvarni glasovi, stvarne promjene

Ovom se temom promovira angažiranje osoba s proživljenim iskustvom teškoća mentalnog zdravlja i oporavka u oblikovanju politika, usluga i odluka koje utječu na njihove živote. To znači stvarati prilike za ljude da utječu na odluke, zajednički dizajniraju usluge, jačaju pristupe vođene vršnjacima, osporavaju stigmu i jačaju odgovornost. Smisleno angažiranje osoba s iskustvom mentalnog zdravlja može poboljšati sustave mentalnog zdravlja koji  će postati  više usmjereni na osobu, temeljeni na pravima i osjetljivi na potrebe i brige ljudi.

PWLE

Akronim PWLE označava „osobe s osobnim iskustvom” (engl. *People with Lived Experience*).  U područjima znanstvenog istraživanja, medicine, mentalnog zdravlja i socijalnih usluga, PWLE su pojedinci koji su osobno iskusili određeno stanje (npr. kroničnu bolest, psihijatrijski poremećaj, zlouporabu sredstava ovisnosti ili beskućništvo). Smatraju se „stručnjacima na temelju iskustva”.

Koncept se temelji na inkluzivnom načelu „Ništa o nama bez nas”. Cilj je uključiti njihove glasove i praktične perspektive u osmišljavanje tretmana, reformi i kliničkih ispitivanja te surađivati ​​s liječnicima i akademskim istraživačima kako bi se izbjegle odluke utemeljene isključivo na teoriji.

Jedan važan prioritet za osobe s iskustvom teškoća mentalnog zdravlja je prelazak s dugotrajnih psihijatrijskih ustanova prema skrbi za mentalno zdravlje usmjerenoj na zajednicu i osobu. Institucije imaju tendenciju izolacije i prečesto se povezuju s nekvalitetnom skrbi, prisilom i kršenjem ljudskih prava. Deinstitucionalizacija zahtijeva pažljivo planiranu promjenu u financiranju, uslugama i podršci kako bi ljudi mogli živjeti u svojim zajednicama.

Uključivanje osoba s osobnim iskustvom znači uvažavanje njihovih izravnih životnih iskustava kako bi se socijalne, obrazovne i zdravstvene usluge preobrazile u istinski učinkovite procese koji se temelje na sudjelovanju. Inkluzivnost nadilazi puku namjeru i zahtijeva aktivno sudjelovanje onih koji tu situaciju proživljavaju iz prve ruke.  To podrazumijeva: aktivno slušanje – davanje glasa onima koji posjeduju praktično znanje utemeljeno na vlastitim životnim pričama; preuzimanje vodeće uloge – prijelaz s pasivnog modela skrbi na aktivan projekt u kojem je pojedinac središnja figura; zajedničko osmišljavanje – razvijanje intervencija u suradnji s uključenim osobama, umjesto njihova nametanja po principu „od vrha prema dolje”.

Postoje različiti modeli uključivanja osoba s osobnim iskustvom u kreiranje politika i tretmana kao što je peer podrška u kojoj osobe sa osobnim iskustvima pomažu drugima u suočavanju sa sličnim izazovima ili kreiranje lokalnih mreža koje okupljaju   institucije, organizacije civilnog društva i druge pružatelje socijalnih usluga i građane s osobnim iskustvom. Ovakve intervencije osnažuju zajednice, smanjuju društvene predrasude i stigmu  povezane s invaliditetom ili teškim životnim okolnostima, te se poboljšavaju  usluge, odnosno bolje usklađuje djelovanje javnih službi sa stvarnim potrebama.

Podijeli ovaj post

Vezani članci