Recenzija filma Mi djeca s kolodvora Zoo

Piše: Lana Gunzi, praktikantica Udruge „Vida“

Mi djeca s kolodvora Zoo globalni je književni bestseler – objavljen 1978. godine – dok je istoimeni film snimljen 1981. godine. Radnja se odvija na berlinskom kolodvoru pokraj zoološkog vrta gdje su se tinejdžeri najčešće okupljali. I dan danas, glavni je berlinski kolodvor u istom stanju, a krasi ga opis okupljališta čudnih tipova, jeftinih sex shopova, mladih trudnica i prostitutki. Popularnosti filma doprinio je David Bowie sa svojom popratnom glazbom. Radnja prati četrnaestogodišnju Christiane F. i njezine prijatelje.ice Detlevea, Babsi, Stellu, Benna, Axela i Mitchija.

Kako kreće priča?

Christiane živi u malom stanu s majkom i sestrom. Na samom početku filma laže mami da spava kod prijateljice, dok ustvari izlazi u klubove. Tako kreće s laganim drogama, no završava kao ovisnica o heroinu. Radnja filma pokazuje pokušaje skidanja, krize i povratke u svijet drogiranja. Christiane kroz cijelu radnju filma želi prestati, ali ne može. Ako se odvažite pogledati film ili pročitati knjigu – saznat ćete što se dogodilo na kraju priče!

Zanimljivosti

Redatelj Uli Edel nije htio nikako uljepšati radnju filma, već je prikazao surovu realnost maloljetničke ovisnosti – od promjene u ponašanju tinejdžera tijekom kontinuiranog uzimanja droge, do načina na koji su dolazili do droge. Na filmu su vidljivi loši higijenski i zdravstveni uvjeti u kojima žive mladi. Najčešće se drogiraju u WC-ima berlinskog kolodvora. Detleve, Christianin dečki, živi u derutnom stanu s cimerom koji je ovisnik. Životna okolina puna je šprica i po podu rasute droge.
Intervju s glumicom koja je utjelovila Christiane i redateljem Uli Edelom možete pročitati ovdje.

Kako sam doživjela film?

Film je i više nego zorno prikazao jedan mračni i začarani svijet. Mnogi bi možda rekli da su neke scene previše mučne da bi im se ponovno vratili, bilo da je riječ o knjizi gdje je svaki detalj pojedinačno opisan ili o filmu gdje je svaka scena realistično dočarana. Nažalost, gledajući film nisam dobila dojam da je ikome od starijih stalo oko angažmana u životu njihove djece. Odrasle osobe kao da uopće nisu imale osjećaj što se događa! Osobno smatram da film snažno poručuje kako ne treba pristupiti drogama. A ako smo već ušli u taj začarani krug iz kojeg ne vidimo izlaz – najbolje je potražiti pomoć svojih vršnjaka, roditelja ili drugih odraslih osoba kojima vjerujemo. Film bih preporučila svakoj mladoj osobi. Sigurna sam i da mladim gledateljima.cama nakon ovakvih scena drogiranje više neće biti na popisu ‘to do’ stvari za tinejdžerski period.

Preporuke za daljnje istraživanje

Svoju priču stvarna Christiane podijelila je s novinarima S.K. Hermannom i H. Rieckom, a ono što je otkrila brzo je obišlo cijeli svijet. U intervju je opisala svoj život od rane dobi: preseljenje s roditeljima, otuđenost od društva, svijet droge i maloljetničke prostitucije. S dvanaest godina počela je pušiti hašiš, a preko tableta je uskoro došla i do heroina. Njena ovisnost vodi je u prostituciju. Nakon objave knjige 1978. godine, te istoimenog filma 1981. godine, Christiane postaje pravom medijskom zvijezdom, a mnoge tinejdžerke diljem svijeta oponašaju njen stil. O tome sama govori: “Bilo mi je šesnaest kad je knjiga objavljena , a ja sam samo željela razgovarati, to mi je bila terapija. A onda sam odjednom postala slavna, ali nisam shvaćala kako će se to odraziti na moj život. Za javnost sam bila slavna narkomanka, kao suvenir. Svima sam bila zanimljiva, ali nitko me nije želio u blizini”.

Za kraj – brojni statisti i glumci koji se pojavljuju u nekim scenama filma bili su mladi iz stvarnog života, ovisni o drogama i prostitutke. A sam značaj kolodvora Zoo u naslovu je u tome što je to mjesto bila krajnja točka za mnoge njemačke tinejdžere koji su tamo umrli od predoziranja u skromnim javnim zahodima.
Više o tome možete pročitati ovdje.

Podijeli ovaj post

Vezani članci