Autorica: Greta Grakalić Rački, mag.teol.,mag.cult.

grč. znak

Sociolog E. Goffman shvaćao je stigmu kao raskorak između očekivanog i stvarnog identiteta. Prema njemu,  stigmatizirati nekoga možemo na osnovi njegovog ili njezina tijela (npr. zbog invaliditeta); ponašanja (npr. osoba koja konzumira droge) te zbog pripadnosti nekoj kulturi, naciji ili religiji (npr. islam tamo gdje on nije dominantna religija). Stigmatizacija je negativno obilježavanje osobe, proces davanja negativnih obilježja osobi na temelju nekog njenog identitetskog znaka.

Stigma je u antičkoj Grčkoj, odakle ovaj pojam i potječe, bila znak na tijelu, žig ili opeklina, kojim su se označavale etički iskvarene osobe, kako bi ostali članovi društva već na prvi pogled mogli znati da se radi o manje vrijednom članu.ici društva ili čak osobi isključenoj iz društva. Danas to više ne radimo, no pojam se zadržao, a ima i sličnu funkciju, naročito kada se radi o ne-tjelesnim stigmama. Zašto? Kad smatramo da je osoba sama ‘kriva’ za svoje obilježje, jače ju stigmatiziramo.

Ako ste osoba koja nije stigmatizirana, susret s takvom osobom nekad može prouzročiti anksioznost ili ambivalenciju – istovremeno želimo pomoći, ali ne želimo da nas se poistovjećuje s nositeljem.icom stigme. Ako ste osoba koja je stigmatizirana, nekad se možete osjećati krivom.im i tako ući u proces samostigmatizacije. No postoje oni pojedinci.ke i subkulture koji svjesno prisvajaju stigmu i aktivno rade na društvenoj destigmatizaciji. U to ubrajam i neke ovisnike.ce, volontere.ke i djelatnike.ce koji.e su prošle kroz Udrugu “Vida” i kroz svoj angažman doprinijeli.e izgradnji realnije društvene percepcije ovisnika.ca i ovisnosti.

Podijeli ovaj post

Vezani članci