Jedan od temeljnih aspekata u liječenju poremećaja uzrokovanih zlouporabom supstanci je vraćanje sposobnosti doživljavanja “zdravih” zadovoljstava: nije dovoljno jednostavno eliminirati
psihoaktivne tvari ili kockanje; potrebno je “zamijeniti” umjetno zadovoljstvo autentičnom dobrobiti, koja ispunjava prazninu koju su ostavile droge i život u ovisnosti. Ovaj aspekt oporavka ne nastupa automatski, kao posljedica apstinencije, već se radi o procesu za čiji je razvoj potrebno vrijeme, a vrlo je važan element u sprječavanju recidiva. Sastavni dio terapijskog procesa je motiviranje i vođenje osobe u procesu oporavka prema ponovnom otkrivanju stanja dobrobiti.
Oštećena sposobnost doživljavanja zadovoljstva u vlastitom životnom kontekstu (anhedonija) postoji u mnogim medicinskim i psihijatrijskim stanjima, od neurodegenerativnih bolesti do raznih mentalnih poremećaja kao što su poremećaji raspoloženja, psihotični poremećaji, posttraumatski stresni poremećaj (PTSP), neki poremećaji osobnosti, kao i u poremećajima zlouporabe supstanci i ponašajnih ovisnosti (npr. patološko kockanje)
Sposobnost percipiranja užitka temeljna je za procese donošenja odluka. U normalnim, fiziološkim uvjetima, podražaji koji generiraju užitak aktiviraju moždane sustave odgovorne za stvaranje emocija (mezolimbički sustav: ventralno tegmentalno područje, nucleus accumbens i amigdala). Ovi sustavi međusobno djeluju s motoričkim sustavima – signalizirajući “ovo je dobro; potražite to; konzumirajte to” – i s prefrontalnim korteksom, koji procjenjuje senzorne informacije i povezane čimbenike. Prefrontalni korteks procjenjuje omjer cijene i koristi radnje potrebne za postizanje užitka, kao i društvenu ili moralnu prikladnost te radnje. Ovi procesi oslanjaju se na usporedbu trenutnih senzornih podataka s pohranjenim sjećanjima, što nam omogućuje donošenje odluka posredovanih iskustvom, a ne onih vođenih sirovim impulsom ili apetitivnim porivima.
Upotreba supstanci uzrokuje progresivni pomak u ponašanju prema impulzivnosti – karakteriziranoj izravnim, trenutnim odgovorima na podražaje – dok smanjuje sposobnost procjene posljedica i donošenja razumnih odluka. S ponovljenom upotrebom psihoaktivnih supstanci, mozak se postupno prilagođava novoj situaciji putem neuroplastičnih promjena, a pomak prema impulzivnom načinu ponašanja postaje učvršćen. To dovodi do promjena osobnosti koje utječu na cijeli život pojedinca – čak i izvan razdoblja korištenja droga i intoksikacije drogama – što u konačnici rezultira ozbiljnim deficitima u procesima donošenja odluka.
Kod osoba koje koriste psihoaktivne droge ili pate od ponašajnih ovisnosti, predmet ovisnosti zamjenjuje fiziološka zadovoljstva – užitke koji daju smisao našem svakodnevnom životu i povezani su s važnim aspektima poput prehrane, seksualnosti, brige o sebi i emocionalnih odnosa.
Psihoaktivne supstance ili ponašanja koja su predmet ovisnosti sposobni su promijeniti percepciju užitka, zamijeniti “normalne” užitke i postati primarni izvor zadovoljstva – i, posljedično, motivacije. Život osobe s ovisnošću postaje u potpunosti usredotočen na tvar/ponašanje, ograničen na okolišne, relacijske i emocionalne kontekste povezane s njezinom upotrebom, dok se za sve ostalo gubi interes i smisao. Čini se da pojedinac mijenja osobnost, više se ne čini osoba koju smo poznavali.
Osim što je osoba sustavno uskraćena za neka važna životna zadovoljstva, posebice ključna za ljudsku vrstu kao što su zadovoljstva vezana za međuljudske odnose, uskraćuje se i za njihovu ulogu u razvojnim procesima. Slično je i sa užitcima povezanim sa apstraktnom spekulacijom i kulturom -isključivom domenom ljudske vrste: intelektualne, umjetničke, glazbene i etičke aktivnosti, kao i transcendentalna misao, pružaju užitak potpuno usporediv s fizičkim užitkom
i ukorijenjen u istim neurobiološkim temeljima (Berridge & Kringelbach, 2011.; Vuust & Kringelbach, 2010. prema https://www.centrosoranzo.it/pdf/MDD38_02_cibin.pdf ).
Od Aristotela do pozitivne psihologije razlikuju se dvije komponente dobrobiti: hedonija i eudaimonija (Seligman i sur., 2005.prema https://www.centrosoranzo.it/pdf/MDD38_02_cibin.pdf). Dok je za hedoniju općeprihvaćena definicija neposrednog doživljavanja zadovoljstva u različitim užitcima, koncept eudaimonije je složeniji: odgovara emocionalnim i kognitivnim aspektima života “dobro proživljenog”, punog smisla, povezanog s ostvarenjem vitalnih ciljeva, etičkih koncepcija pojedinaca i društva, samorealizacijom. Hedonija i eudaimonija nisu odvojeni fenomeni, te nije uvijek lako razlikovati o kojoj se vrsti dobrobiti radi. U stanju poremećaja doživljavanja zadovoljstva (anhedonija) nedostaju oba stanja. Istraživanja pokazuju (Oishi, Diener, Lucas, 2007, McMahan, Estes,2011 prema Cibin, 2020) da osobe koje se smatraju sretnima imaju visoke rezultate kako na skali koja mjeri hedoniju tako i na skali koja mjeri eudaimoniju. Ova korelacija između dvije vrste užitka važi, međutim, samo za srednje visoke rezultate na ovim skalama, a ne važi za vrlo visoke rezultate na skali hedonizma.
Što to znači?
Pretjerani hedonizam i hedonistički tip uživanja izgleda da ometa dostizanje eudaimoničkog osjećaja zadovoljstva i ispunjenosti.
Sve navedeno vodi zaključku da je u procesu oporavka od ovisnosti od izuzetne važnosti uključiti oporavak sposobnosti doživljavanja užitka među rehabilitacijske ciljeve -obično prvo u hedonističkom smislu, a naknadno kao eudaimoniju.
Ponovno stjecanje sposobnosti doživljavanja užitka je suštinski dio procesa oporavka, te ide ruku pod ruku sa smanjenjem simptoma i ponovnim funkcioniranjem. ”Rehabilitacija užitka” može se provoditi unutar rehabilitacijskih programa i integriranjem specifičnih intervencija i tehnika (npr. Joga, mindfulness, zdrava ishrana, tjelesna aktivnost, muzika, umjetnost), kao i poticanjem verbalizacije i mentalizacije ovih doživljaja tijekom rehabilitacije.
Prijevod i obrada: Sanja Filipović
Izvori:
https://www.centrosoranzo.it/pdf/MDD38_02_cibin.pdf
ICF, salute mentale e dipendenze, Strumenti per la riabilitazione orientata alla ricovery, a cura di Luciano Pasqualotto, Paola Carozza e Mauro Cibin, Carocci Faber, 2020.
