“Da nije jubavi ne bi svita bilo” kaže stih jedne poznate stare pjesme. Još bi ga manje bilo da nema onog suludog stanja koje zovemo zaljubljenost. Koje su karakteristike ljubavi i zaljubljenosti i može li se nešto od toga pretvoriti u patologiju?
Emocionalna ovisnost, iako službeno nije uvrštena u DSM- 5 klasifikaciju poremećaja mentalnog zdravlja radi još uvijek nedovoljnog broja eksperimentalnih dokaza, spada u skupinu tzv. ponašajnih ovisnosti gdje su kockanje, ovisnost o internetu, o sportu, o radu, o seksu i kompulzivno kupovanje.
Ima jedna jako dobra definicija ovisnosti koju je davnih godina dao hrvatski psihijatar, Ivan Nastović. Poslužila mi je često kad sam izlagala različitim publikama teme povezane s ovisnošću jer otvara put empatiji kojoj je rijetko tko sklon kad su u pitanju ovisnici. Parafrazirajući Nastovića koji kaže da svaki ljudski interes može prerasti u strast, a svaka strast u poludjelu strast, približavamo ovisnosti onome što je normalno i uobičajeno životno iskustvo. Onaj tko ne zna što je ovisnost ili je ne uspijeva razumjeti može možda razumjeti što je strast. Razlika nije u kvaliteti, već u kvantiteti kao kod većine pojavnosti u psihologiji.
“Love addiction” istraživači (Reynaud, Karila, Blecha e Benyamina, 2010, prema https://www.stateofmind.it/dipendenza-affettiva ) definiraju na osnovi analogije s ovisnostima o psihoaktivnim supstancama kao “maladaptivni ili problematični obrazac romantičnih veza koji dovodi do klinički značajnog pogoršanja ili tjeskobe”. Za dijagnozu je potrebna prisutnost najmanje tri od 5 kriterija koja se pojavljuju tijekom razdoblja od jedne godine, odnosno u dužem periodu za šesti kriterij. Kriteriji koje autori navode su:
1.Postojanje sindroma apstinencije zbog odsutnosti voljene osobe, karakteriziranog značajnom patnjom i kompulzivnom potrebom za drugom osobom;
2.Značajna količina vremena posvećenog ovoj vezi (stvarno ili u mislima);
3.Smanjenje važnih društvenih, profesionalnih ili slobodnih aktivnosti;
4.Uporna želja ili neuspješni pokušaji smanjenja involviranosti ili kontrole vlastite veze;
5.Traženje veze unatoč postojanju problema koje ona stvara;
6.Postojanje poteškoća s vezanošću, što se manifestira kroz bilo što od sljedećeg:
(a) ponovljene egzaltirane romantične veze, bez ikakvog razdoblja trajne vezanosti;
(b) ponovljene bolne romantične veze, karakterizirane nesigurnom vezanošću.
Zaljubljivanje općenito i ovisnost o drogama imaju mnogo sličnosti; i zaljubljeni i ovisnici o drogama doživljavaju:
-Intenzivnu euforiju kada vide svog partnera, sličnu euforiji koja karakterizira uporabu droga
-žudnju (što je spazmodična i nekontrolirana želja) za partnerom ili drogom
-sklonost sve većoj potrazi za bliskošću s partnerom (fenomen sličan toleranciji, mehanizam koji potiče ovisnike o drogama da progresivno povećavaju količinu droge koju uobičajeno uzimaju kako bi postigli željeni učinak)
-kada veza završi, zaljubljeni ljudi doživljavaju simptome odvikavanja slične onima koji se nalaze kod ovisnosti o drogama (depresija, anksioznost, nesanica ili hipersomnija, razdražljivost, gubitak apetita ili prejedanje) koji, baš kao i ovisnost o drogama, dovode do recidiva; na primjer, kod ljubavne ovisnosti, recidiv znači ponovno traženje partnera unatoč njihovoj prošloj nevjeri, nasilju itd. (Liebowitz, 1983.; Hatfield & Sprecher, 1986.; Meloy & Fisher, 2005.prema https://www.stateofmind.it/dipendenza-affetti). Neurološke studije koje vizualiziraju moždanu aktivnost “uživo” pokazuju da se kod zaljubljenosti i ovisnosti, kako o psihoaktivnim supstancama, tako i kod ponašajnih ovisnosti, aktiviraju iste mezolimbičke regije mozga bogate dopaminom. Uživanje i zadovoljstvo kod ovih aktivnosti potiču na njihovo ponavljanje svrha čega je preživljavanje jedinke i vrste.
S obzirom na ranije spomenuto pitanje kvalitete i kvanitete u normalnosti i psihopatologiji, zapitati ćemo se u čemu je razlika s obzirom na osjećaje i stanja koje prolaze svi zaljubljeni. U fazi zaljubljenosti , koju karakterizira snažan osjećaj intimnosti i strasti, a osjećaj pripadnosti posebno jak, uobičajen je određeni stupanj ovisnosti.
Ovu sličnost “simptoma” koji se pojavljuju u romantičnoj ljubavi i emocionalnoj ovisnosti opisuju i neki istraživač i(Fisher, Xu , Aron e Brown, 2016), koji romantičnu ljubav definiraju kao: “prirodni dio biološkog imperativa ljudske reprodukcije i odgovara specifičnom obrascu fizioloških, psiholoških i bihevioralnih karakteristika, uključujući: usmjerenu pažnju na objekt ljubavi, reorganizaciju prioriteta, povećanu energiju i osjećaje euforije, promjene raspoloženja, reakcije simpatičkog živčanog sustava poput znojenja i ubrzanog rada srca, visoku seksualnu želju i seksualnu posesivnost, opsesivne misli o drugome, želju za emocionalnim sjedinjenjem, geste pripadnosti, ciljno usmjereno ponašanje i intenzivnu motivaciju za postizanje i održavanje veze.”
Patološka emocionalna ovisnost ulazi na scenu kada najovisnije karakteristike povezanosti u romantičnoj ljubavi postanu rigidne i preplavljujuće, te poprime konotaciju apsolutne nužnosti.
Razliku između Love passion kao univerzalnog i nužnog stanja za ljudska bića koje podrazumijeva funkcionalnu vezanost za druge, Reynaud i suradnici (2010.prema https://www.stateofmind.it/dipendenza-affettiva ) jasno odvajaju od Love Addiction koja ne predstavlja adaptivno ponašanje jer ne vodi željenom cilju, a karakterizira ga imperativna potreba i želja za drugim te neumoljiva potraga za bliskošću unatoč svijesti o negativnim posljedicama takvog ponašanja.
Sposobnost da se nakon faze zaljubljivanja prijeđe u fazu ljubavi, da se voli druga osoba ovisi upravo od sposobnosti partnera da percipiraju i poštuju drugog kao odvojeno biće, da ga prepozna u njegovoj različitosti bez gubljenja vlastite individualnosti. U protivnom, kada se u vezi žrtvuju vlastite potrebe i želje, a povezanost s drugim guši našu individualnost, govorimo o emocionalnoj ovisnosti.
Emocionalna ovisnost je patološko stanje kod kojeg se, kao i kod ovisnosti o supstancama, sve vrti oko partnera. Često se ovisna osoba povlači ili namjerno izbjegava druge pokušavajući zaštititi sebe od kritike ili straha od napuštanja. Radni učinak također opada jer je um osobe stalno zaokupljen emocionalnim problemima i provodi puno vremena razmišljajući o tome kako ih riješiti.
U ekstremnim slučajevima, na primjer, čak i kada je njihov partner fizički nasilan, emocionalno ovisne osobe sklone su to opravdavati, izolirati se, lagati ili odbijati tražiti pomoć kako bi se zaštitili; nažalost, često nisu u mogućnosti otići čak ni kada je njihova fizička sigurnost ugrožena. Općenito, osobe s ljubavnom ovisnošću svjesne su razornih učinaka koje njihov partner ima na njihove živote, ali baš kao i ovisnici o drogama, nisu u stanju apstinirati od veze.
Izvor: https://www.stateofmind.it/dipendenza-affettiva/
Prevela i obradila: Sanja Filipović
