Emocionalna suovisnost
Za partnerske odnose karakteristična je istovremena prisutnost potrebe za blizinom i pripadnošću i potrebe za autonomijom, vlastitim prostorom, slobodom, samopotvrđivanjem. Dobar partnerski odnos karakterizira održavanje delikatne ravnoteže između ove dvije potrebe. Kada ova dinamika nije uspješna i kada u njoj prevladava prva od navedenih potreba govorimo o love addiction ili relationship addiction, odnosno o suovisničkom odnosu.
Pojam suovisnost prvi se put pojavio 1950-ih u Sjedinjenim Američkim Državama kako bi označio kategoriju ljudi koji za partnere biraju osobe sklone zlostavljačkim ponašanjima i ovisnosti o alkoholu ili drogama ili s alkoholičarima iz obitelji.
U novije vrijeme, pojam suovisnost koristi se za opisivanje suovisnog odnosa, odnosno vrste odnosa u kojem je jedan od dva partnera u stanju jake potrebe za pomoći, elementa koji postaje vezivno tkivo između partnera i uvjet stabilnosti i kontinuiteta samog odnosa. Ako s jedne strane imamo partnera kojem je pomoć jako potrebna, s druge strane naći ćemo osobu koja ima izraženu sklonost pomaganju onima kojima je to potrebno, i koja, kako navodi psihijatar i psihoanalitičar K. Horney, ” kroz pomaganje drugima razumijeva vlastito iskustvo“.
Emocionalna suovisnost je stanje ovisnosti koje uključuje osnovnu ambivalentnost: odnos se uspostavlja na temelju nade da se partner može promijeniti zahvaljujući brizi drugog partnera (suovisnika), ali ako bi se to dogodilo, postojao bi rizik od prekida veze, jer bi nestala potreba za pomoći partneru-alkoholičaru.
Simptomi emocionalne suovisnosti
Mnoge su se studije usredotočile na temu suovisnosti kako bi identificirale karakteristike koje opisuju takav način postojanja u paru, ali i elemente za najbolje strukturiranje terapijskog puta.
Osobe koje stvaraju suovisnički odnos u partnerskim vezama imaju:
- nisko samopoštovanje
- poteškoće u definiranju granica unutar odnosa
- poteškoće u prepoznavanju vlastitih potreba
- snažnu sklonost brizi za potrebe drugoga na štetu vlastitih
- poteškoće življenja na umjeren način i sklonost pretjerivanju u samoizražavanju.
Ove su karakteristike često povezane i s ponašanjem kontrole partnera i veze te sklonošću traženja sreće i zadovoljstva izvan sebe.
Uzroci suovisnosti:
Često su ovi neobični načini povezivanja rezultat ponavljanja disfunkcionalnih obiteljskih modela, odnosno, iskustvo življenja u teškim životnim kontekstima sugerira implicitno da su intimni odnosi sami po sebi teški. Razlozi za izgradnju suovisničkog odnosa mogu biti u iskustvu nesigurne privrženosti u ranom djetinjstvu, izloženosti zlostavljačkim ili nasilnim odnosima, ali i ovisne osobine ličnosti. Odrastanje s narcisoidnim roditeljem, ovisnikom o drogama ili značajnom psihičkom patnjom, izloženost obiteljskom nasilju ili rani gubitak mogu biti faktori rizika u strukturiranju suovisnog relacionog modaliteta.
Ovisnost i suovisnost: koje su razlike?
Treba napomenuti da kada govorimo o suovisnosti u psihologiji, mislimo na specifičnu nijansu šireg paketa relacijskih iskustava, naime emocionalnih ovisnosti.
Biti suovisan znači imati emocionalnu ovisnost koja poprima oblik spasiteljske povezanosti. Stoga, ako bi fraza u zdravoj vezi mogla biti „Trebam te jer te volim“, u međuovisnosti (ili u vezi između dvoje međuovisnih) postaje „Volim te jer ti trebam ja“.
Razlika između suovisnosti i emocionalne ovisnosti može se sažeti na sljedeći način:
Suovisnost je relacijski modalitet temeljen na vezi iz potrebe i vođen osjećajem nade i iluzijom da će drugi ozdraviti zahvaljujući nečijoj intervenciji. Kognitivna distorzija odnosno pogrešno vjerovanje koje se nalazi u osnovi ovog modela odnosa je idealizacija sebe i drugoga u pružanju pomoći, a stav će biti stav potpune predanosti. Nadalje, postoji kontinuirana kružnost uloga žrtve, spasitelja i progonitelja.
Emocionalna ovisnost karakterizira se vezom ovisnosti o partneru u kojoj prevladava strah od napuštanja praćen iluzijom “spasit ćeš me”. Kognitivna distorzija ovog tipa odnosa je idealizacija drugoga i poricanje sebe.
Emocionalni suovisnik biti će osoba koja se orijentira prema partnerima u nekom stanju patnje, često ovisni o alkoholu, drogama, koji se percipiraju kao osobe u potrebi, dakle one koje treba spasiti. Emocionalni suovisnik moguće je osoba koja će, zbog svog osobnog iskustva ili obiteljske povijesti, težiti identificiranju s ulogom „spasitelja“. Zapravo, suovisni su često prvorođenci, oni koji preuzimaju kontrolu nad obitelji ili koji u najtežim situacijama zamjenjuju uloge odgovornosti sa svojim roditeljima. Suovisna osoba stoga, za razliku od emocionalno ovisne osobe, neće biti u stanju potrebe za drugim, već će biti pretjerano odgovorna i pažljiva prema potrebama partnera.
Štoviše, suovisna osoba imat će snažnu tendenciju kontrolirati drugoga kako bi ga na disfunkcionalan način „podržala“ u procesu ozdravljenja. Iako ponašanje suovisne osobe počinje s namjerom pomaganja, završava transformacijom u pokušaj emocionalne manipulacije i kontrole partnera.
Da li suovisna osoba može voljeti?
Zdrava ljubav uključuje osobni rast i duboku samorealizaciju, kao pojedinca i kao osobe u intimnom odnosu s drugom osobom. Kako je značenje koje suovisnik nalazi u vezi “Volim te jer me trebaš”, postavlja se pitanje kako suovisna osoba voli?
Osnovni uvjet da suovisna osoba može voljeti jest ulazak u dinamiku u kojoj preuzima ulogu spasitelja partnera koji je žrtva ili u stanju potrebe. Kod suovisnih partnera nemamo iskustvo ljubavi, nego ponavljanje krutih obrazaca koji potiču osjećaj nemoći, niskog samopoštovanja i, u konačnici, nemogućnosti rasta za oba partnera.
Suovisni odnosi i drugi problemi mentalnog zdravlja
Najčešće su veze suovisne osobe s osobama koje imaju problem zlouporabe alkohola ili droga. Veza se temelji na ideji da se partner može spasiti, ali se pokreće začarani krug u kojem sam problem održava vezu, jer je moguće da veza neće opstati ako se partner oporavi. Nije rijetko da u ovim vezama suovisni partner i sam razvije ovisnost o alkoholu ili drogama.
Suovisnost se također može povezati s depresivnim stanjima u kojima osoba koja utjelovljuje ulogu spasitelja postupno razvija depresiju, sa snižavanjem raspoloženja koje je rezultat osjećaja nemoći i niskog samopoštovanja, tipičnog za ovaj relacijski modalitet.
Iscjeljenje od suovisnosti
Suovisna osoba može raditi na svom modalitetu odnosa s partnerom obraćanjem stručnjaku koji je podržava na ovom psihološkom putu. Konačna namjera bit će promicanje: dubokog prihvaćanja vlastite povijesti emocionalne deprivacije, prestanka suočavanja s boli drugih i prelaska na sebe I obrade vlastite boli, odricanja od vlastite spasiteljske uloge, prelaska iz uloge biti “roditelj” partnera i pokušaja postati “roditelj samom sebi”,rad na polaritetima ovisnosti-neovisnosti.
Osim stručne pomoći, mogu pomoći i iskustva drugih ljudi koji se proživjeli sličnu patnju, odnosno uključivanje u neku grupu samopomoći koja pomaže i kroz osjećaj da niste sami sa svojim iskustvima.
Prijevod i obrada: Sanja Filipović
